Neki dan sam gledao jednu emisiju. Nemojte me hvatat za riječ, ali mislim da je bio M-magazin na HTV-u. Uglavnom, riječ je bila o cyber klincima, kako ih oni nazivaju. Što prvo pomislite kada to čujete? Moja prva asocijacija je bila klinci zaluđeni SF-om ili tako nešto. No, ovo je malo drugačije.
Cyber-klinci su tzv. klinci (djeca) koja o tehnologiji znaju više od svojih roditelja, s tim da uzimamo u obzir prosječnog roditelja kojem kompjuter služi samo za čitanje vijesti i slanje mailova, ali nema veze. U tom prilogu su prikazali 3 dječaka u dobi 4-6 godina s nabrijanim mobitelima te su ih malo ispitivali o tome. Vidi se da nije namješteno i da oni stvarno nešto o tome znaju. No pitanje je od kuda? Vrlo vjerojatno su nekoliko pojmova čuli doma ili na ulici, te priupitali roditelje što to znači. No, ako su im oni mogli pojasniti značenje te riječi, nisu ni oni neznalice. No, da se maknem od tih roditelja.
Što je problem s tim klincima? Voditelj Mislav Bago je rekao da su oni od malih nogu već izolirani od stvarnog svijeta jer ako su po nekoliko sati dnevno zaokupljeni kompjuterima i igricama, uz školu i zadaće, nemaju previše vremena za druženje sa svojim vršnjacima. Ponešto i ja o tome znam, iz osobnog iskustva. Također im se tu još pridodaju neke stvari, kao nesigurnost itd, no o tome kasnije.
Ono što je mene iznenadilo je to što se "mali informatičari" razmeću pojmovima na hrvatskom, koji se inače ne koriste. Recimo, crack-iranje igrice, oni zovu cheat-anje itd. Ali nema veze, znamo na šta su mislili. Odnosno, nije bitno kako oni to zovu, ako uspiju u svome naumu. Pitajte svoje roditelje koji koriste svakodnevno kompjutere, da li znaju recimo video postavit na internet, ili jednostavnije, sliku stavit na blog? Neće znat. Vrlo vjerojatno niti ne znaju što je blog, iako malo tko danas ne zna za tu vrstu komunikacije.
A sad ono što mene vječito smeta, a to su jeftine psihološke fore koje tzv. psiholozi koriste u tavkim prilozima ili nekim jadnim novinskim člancima. Odmah se razbacuju pojmovima koji nemaju veze sa stvarnošću. Ajmo se prvo bacit na nesigurnost. Zašto bi neki klinac bio nesiguran u sebe? Zato jer puno zno o tehnici? 100% će bit najbolji u razredu na informatici i svi će imat neki "respekt" prema njemu. Možda ne odmah, ali tamo oko 6. ili 7. razreda sigurno hoće, jer čim nešto ne budu znali, tražit će njih. S time sigurno neće izgubit na samopouzdanju, nego baš naprotiv. Da ne govorim u kasnijoj dobi. Kada će bit "zakon" u društvu, pogotovo jer su dečki zaluđeni igricama...
Što još im prikrpavaju? Hmm... da se ne druže s svojim vršnjacima. Kako ne? U školi su svakodnevno po 6-7 sati, i upravo su u tome društvu.
Sve u svemu, ima još gluposti koje im bacaju za vrat, a nisu istinite. I ja sam nekad znao provest po 8-9 sati za igricama, ili gledajući filmove, slušajući glazbu itd. Pa nitko ne kaže da ne izlazim van, odem na kavu, izađem subotom navečer do nekog birca, družim se s curama (što god govorili o geekovima  )...
Također, svi ti stereotipi su bezveze, jer u praksi nikad nije tako, odnosno je, ali samo u 1% slučajeva.
Da zaključim temu, mislim da su ti cyber klinci budućnost i da ih ne smijemo sputavati u njihovom hobiju, jer će sigurno puno toga postići, a svima psiholozima poručujem: "ostavite se onoga što ne znate"... koja ste vi katastrofa... Najbolje da svi živimo po određenom receptu, i vratimo se u komunizam... mislim, stvarno... CYBER generacija FTW! :)
|
